Pomalo škakljiv naslov zar ne? Prijatelj a da deli šamare?
A još je taj prijatelj ogledalo?
Ma daj, šta ovaj, dozvoli tu bulazni…
Ali ako si i dalje tu dragi čitaoče, pogledom sa pažnjom usmeren na ovaj tekst, dozvoli mi da ti malo pojasnim…
Jeste li se pitali, a siguran sam da jeste, koliko je danas u vremenu u kojem živimo teško imati dobre prijatelje pored sebe… Koliko zapravo nije ni lako sačuvati prijateljstvo…? Imati poznanike, drugare, ortake, to je sasvim ok, ali prave prijatelje, to je druže moj već nešto, heeej!
I sad pretpostavimo da ste srećković i da prijatelje u životu imate, „na prste leve ruke“ da ih prebrojite. Dakle, prava petorka i da imate slične životne priče i sudbine. Da možda živite raštrkani negde po svetu, ali da kad se čujete telefonom, imate osećaj da je to sasvim dovoljno da vas vrati u centar, u ravnotežu i da kažete, hej to je to. Imam nekog ko je tu, prisutan je i tu je uvek za mene… To je to!
Ja mogu da se složim da onda sa pravom nosite epilog srećnog čoveka, koji je našao balans, ali koji je spoznao mnogo bolju veštinu – povezivanje sa ljudima i održavanje kontakata.
Za prijateljstvo a i za ljubav važi jedno čuveno pravilo, koje sam čuo od jednog mudraca i to preko radija. Na pitanje novinarke da li se i u poznijim godinama druži kao i kada je bio mlađi?
Mudrac je odgovorio:
„Vidite, vatra gori dok se podlaže“
Mislim da je time sve objašnjeno, u prijateljstvu više nego igde važi pravilo reciprociteta. Što više daješ, više dobijaš i ne dozvoliš da se ta vatra ugasi…Nikada!
Ali eto, kada se ugasi, šta onda? Pa krivo ti je naravno… Onda vagaš, gde si pogrešio, šta si pogrešno rekao, da li si uopšte pogrešno nešto rekao… Ljut si. A na koga si ljut? Na sebe, ma jok bre, suviše sam ja dobar – kažeš sebi. Krivi su oni koji su od mene otišli… I krećeš tako u jednu dublju analizu, pravljenje matematičkih dijagrama, ukrštanja X i Y ose gde jedna predstavlja broj prijatelja a druga godine koje su bile iza vas…
A grafikoni nikad ne lažu, jedno je druže moj život, a drugo je grafikon, egzatna je to nauka. Booom! Vidiš da se desio opasan negativan trend, koji kao u svakom ekonomskom ciklusu, pa tako i u životnom, ako se ne zaleči, klizi prvo u laganu depresijicu, a ondaK možda čak i u dublji ponor… Taj ponor se najćešće u prevodu zove ALKOHOL.
I onda kada vidiš da ništa od toga nema smisla jednog jutra, probudiš se, iskočiš iz kreveta i u prolazu zaustaviš se pored starog poznanika kojeg stalno nekako zaobilaziš… Onako samo prodješ pored njega. Obično pozdraviš ga samo kada moraš…Kada ispred njega nameštaš friz na opako. A sad nekako te je taj poznanik drugačije pozvao…
Kaže ti on: “Hej stani ispred mene, stani da te vidim ko čoveka. Ja mogu da te pogledam. Ne bojim te se, iako se ti bojiš mene. ” Ko si ti? – Pitaš ga, a istovremeno pita i on tebe isto pitanje? Gledate se i vidiš možda po prvi put, malo bolje i jasnije svoj odraz. Vidiš svoje poraze i neuspehe. Počinješ da drhtiš… Možda vidiš i po neku suzu… Gledate se…
Kaže ti on ponovo: “A šta kažeš, da ti ja kao prijatelj, lupim dva mala šamara, onako vaspitna, čisto da doješ malo sebi…? Prijatelj sam ti, možda najbolji, a prijatelji u nevolji to rade. Da li se sećaš tvojih prijatelja, da li ti je neko govorio istinu kao što želiš da ti saopštim ja. Da li možeš da čuješ istinu o sebi… Da li znaš da nisi uvek u pravu. Da li možeš da sebe prihvatiš? Da li možeš da budeš prvo prijatelj samom sebi, a potom i drugima? Da li možeš da zavoliš sebe?”
Klimaš glavom potvrdno sa novom verom u sebe…
Jer ako to druže ne možeš….
