Poznata nam je sigurno svima situacija u kojoj se ponekad nađemo i tada kažemo: „Zašto se ovo meni uvek iznova i iznova dešava? Imam osećaj da se stalno vrtim u krug.“
Situacije kao kada upadnemo u neku krizu ili neku problematičnu životnu situaciju, neko vreme nam je to teret i opterećuje nas, pa ta situacija naposletku prođe, razreši se uz određene okolnosti, na ovaj ili onaj način, mi nastavimo sa životom i onda posle nekog određenog vremena se ponovo nađemo u istoj ili sličnoj situaciji i onda imamo onaj osećaj Deja vu-a, o ne, evo ga opet….
Jel me pratite, jel vam poznato ovo?
Slikovito to možemo predstaviti kao pas kad izbezumljeno juri svoj rep. Mi ljudi tada odmah lepimo etiketu, taj pas je lud. A možda je pas samo zbunjen ili u disbalansu sa samim sobom. Možda samo nema prave informacije. Razlika između životinja i nas je što mi ipak po prirodi imamo malo razvijeniji mozak i možemo da primimo i saznamo neku informaciju mnogo brže i lakše nego recimo ovaj naš u priči pomenuti pas, nazvaćemo ga Džeki. 😀 Dakle, Džeki ne može da pita za savet ili da pročita u knjizi zašto ja stalno vijam svoj rep, šta je sa mnom, jesam li lud? Džeki to ne može, on to kroz iskustvo pokušaja i pogrešaka, spoznaje sam, ali mi možemo i da pitamo i da pročitamo i da saznamo. Ali, kao i Džeki, jedan deo procesa moramo da prođemo i uradimo sami.
Pa da vidimo zbog čega se mi to vrtimo u krug?
Na početku ću samo napomenuti kao što sam već i u tekstovima i napominjao da nisam psiholog, lifecouch, psihoterapeut niti doktor, da bi sa stručne strane mogao dati sud ili odgovor na ovo pitanje, ali sa neke filozofske tačke gledišta i životne zrelosti bazirane na ličnom iskustvu to svakako mogu. I baš i zato savet je moj i vama, da kroz svoj lični filter čitate i upijate informacije koji nalazite u ovom i u bilo kojem drugom tekstu koji čitate. Jer moja iskustva i vaša iskustva ne moraju biti ista niti se poklapati određeni stavovi pa samim tim i pogled na određene situacije… Tako da svako kreira neku svoju priču iz određene situacije, a možda vaša perspektiva je upravo slična ovoj mojoj i to je ok. 😀
Na pitanje zašto se vrtimo u krug, nije jednostavno dati odgovor u jednoj ili dve rečenice, ali pokušaću da budem što sažetiji i jasniji.
Mi ćemo iz našeg začaranog kruga izaći kada mi to vidimo i budemo spremni da to uradimo. Ne kada nam neko drugi kaže, već kada MI to sami sebi budemo jasno i glasno rekli.

Dakle uviđate li da ovde postoje dva nivoa problema ili situacije koje su u konfliktu.
1) Prvi je konflikt ono što se dešava između nas samih sa svim onim našim iznutra.
2) Drugi konflikt je ono što se dešava između nas samih i svim onim što se dešava spolja.
Prvi konflikt je daleko kompleksniji ali je opipljiviji, nad njim imamo kontrolu i sa njim možemo raditi i možemo ga oblikovati a tiče se samog KARAKTERA osobe.
Možemo reći da od našeg karaktera dosta toga zavisi. Možemo se menjati iznutra, ali za to je potreban rad i strpljenje da prvo uvidimo gde se nalazimo i da poradimo na svojim ličnim vrednostima, uverenjima i da shvatimo gde smo sada i kuda želimo da idemo.
KARAKTER je jedan aspekt naše ličnosti, a drugi je naš EGO. On nas često sprečava da stvari vidimo onakve kakve zaista jesu i da budemo bolji nego što možemo biti. Dakle, ne da budemo oholi, sebični nadobudni već da budemo mi, najbolji mi, sa punim razvijenim potencijalom, ljudi od kredibiliteta koji žive svoju istinu.
Sad već mogu da izdvojim ovde za mene jedan zaključak a tiče se upravo tog prvog nivoa konflikta koji utiče na to zašto se vrtimo u krug a to je zato što često lažemo sebe. Da, upravo ne govorimo sebi, istinu, mi svesno u raznim situacijama, lažemo sebe i to prihvatamo kao istinu. A zašto, pa zato što je lažna istina, mnogo lakša za prihvatiti i preći preko nje, nego istina koja dolazi od nas samih ili koja nam je data i zadata još od rođenja. Ovde upravo govorim o dubljim našim vrednostima i otkrivanju naše lične istine, naše misije i vizije koje imamo u životu. Kada otkrijemo šta je naša svrha i kuda treba da idemo, naš EGO će oslabiti, naše samopouzdanje će prirodno porasti, naša energija će biti uz nas, a naš KARAKTER ćemo primetiti prvo mi, a onda i ostali oko nas. I onda šta sledi, jeste da ćemo imati jasnu viziju ko smo i kako lako izaći i ne upasti u taj začarani krug istih situacija na koje nismo imali odgvovor.
Ali za sve ovo je potrebno malo kopanja i zadiranja iznutra.Potrebno je izvaditi čist list hartije i pisati odgovore. Potrebno je biti radoznao i postavljati bolja pitanja. Da odvojimo za sebe dovoljno vremena, da pobedimo sopstvenu lenjost i damo sebi neke odgovore na bitna nam životna pitanja.

Naš EGO nam kaže da smo mi najpamentiji i da treba biti onako kako smo mi zamislili. A često nije tako, niti smo najpametniji niti mora biti kako smo mi zamislili. Treba biti ugodno nama samima sa samim sobom. Treba da nam je Ibiza iznutra. 😀 Treba da se osetimo lepo bez našeg EGA. Taj ego nam za sada nije prijatelj, dok god gradimo i jačamo naš karakter.
Promena KARAKTERA često znači i odbaciti sve ono staro. Sve ono što nam ne pripada, što nismo voleli kod sebe i što nam nije prijalo. A mi znamo, mi dobro znamo šta je to što nas muči, što nas sputava, što nam dušu ranjava i vučemo to sa sobom iz dana u dan i nećemo da pustimo to. Treba da pustimo taj teret, ali za to je potrebno da odlučimo to i da uradimo. Potrebno je malo biti strožiji prema sebi po ovom pitanju. Potrebno je pobediti tu lenjost, višom svesnošću i disciplinom.
Možemo li to? Jesmo li sposobni za to? Naravno da jesmo. Samo počnite.
Drugi konflikt je ono između nas samih i onog što se dešava spolja. Na spoljne faktore često nemamo uticaj i odgovarajući odgovor. Drugim rečima na stvari koje idu prema nama spolja možemo odgovoriti samo sa najboljim onim što imamo iznutra u tom trenutku.
Setimo se filma „300“ i istorijskog događaja kada je Kralj Leonida krenuo hrabro sa svojih 300 Spartanaca na veliku Persijsku vojsku u klancu Termopile. Za promenu je potrebna i hrabrost i delovati, preuzeti akciju i inicijativu čak i kada su nam izgledi za promenu ili pozitivni ishod slabi. Treba skupiti tu hrabrost iznutra i to nam može pomoći da preokrenemo situaciju u svoju korist.
Druga stvar koja nam može biti korisna je promena perspektive. Možda nas je neka situacija spolja navela da se razočaramo i da počnemo da sumnjamo i u sebe i u drue oko sebe. Ali rećiću vam, ako niste čuli: Kada se razočaramo, tada počinjemo da učimo. Zamislite da se nalazite u onom muzeju iluzija i ušli ste u sobu sa svim onim raznim ogledalima gde sad sebe vidite iz mnogo različitih uglova. I sad ste zbunjeni i vidite sve te različite opcije i verzije sebe. Dobro je da znate da uvek imate više različitih opcija na raspolaganju, a sada se vratite i pronađite ono jedno pravo ogledalo tamo gde ste original vi i uredsredite se na tu osobu iz tog ogledala. Btw, da li znate da je možda jedna od najtežih stvari na ovoj planeti ljudima da stanu ispred ogledala, da se gledaju pravo u oči i da kažu sebi: „Volim te“.
Treća stvar je upravo to, da što češće vežbamo i praktikujemo ljubav prema sebi i prihvatanje sebe. Treba da prihvatimo naše biće ali i da se trudimo da uvek ulažemo dodatno u sebe i da dodajemo vrednost svetu izvan nas. Svet će nam uvek dati odgovor upravo onakvim kakvim smo mi iznutra i ukazaće nam na stvari koje treba da menjamo.
Treba da osluškujemo.
To može i biti odgovor na pitanje zašto se vrtimo u krug?
Pa kada se mi promenimo i krug će se promeniti. Možda bi trebali i ovako da gledamo stvari. Krug možda i nije nešto tako loše. Krug je ring! Krug je mesto gde se nalaze lekcije za šetnju kroz ovaj naš život. A život nije laganica. Nema prolaza bez malo ili puno muke. Da bi dobili moramo i da damo. Moj je savet, dajte više nego što dobijate. Oznojite se više nego što se to od vas očekuje. Ne čekajte, izazovite reakciju pre nego što se događaj desi i možda onda i razumete, da u tom matrixu lutanja, vi ne vodite borbu sa drugima, već gotovo uvek sa sobom samima.
Mi smo naš problem, ali mi smo i naše rešenje.
Ne gledaj spolja, ne okrivljuj druge, zaboravi, nastavi, fokusiraj se na svoj proces, zagledaj se iznutra i tu traži rešenje.
I pronaći ćeš ga. Siguran sam u to.
