Dragi Moji,
Dobrodošli na stranice Markovog dnevnika. Ovo nije onaj dnevnik koji se tajno sakriva od brata, sestre, roditelja i vucara se negde po fiokama. Ovo nije dnevnik kojeg nađete posle nekoliko godina u kutijama zaključanog sa posebnom šifrom ispod kreveta…
Stranice Markovog dnevnika nemaju rok trajanja, nemaju zabranu pristupa i poput svojevrsne knjižare, otvorene su za javnost…
Sa ovog dnevnika je odavno obrisana prašina, redovno se dodaju nove stranice, možda i nekog zaboravljenog teksta, ali to izvinite ne govori o vama, već samo i isključivo govori o naivnosti i zaboravnosti autora ovog dnevnika…
Korice dnevnika su mekanog, može se reći, gotovo nevidljivog poveza ili bar slučajno ili možda namerno, ostavlja prostora za svakog čitaoca da zamisli kako bi one izgledale…
Ali svakako knjigu ne sudimo po njenim koricama, zar ne?
Nemojte da se ustručavate da čitate priče na koje ćete ovde nailaziti. Preporuka autora je ako nemate ništa pametnije da radite, čitajte ih dok ste u prevozu, dok čekate u redu na nekom šalteru, dok ste u avionu i ljubazne stjuardese sa jarkim crvenim karminom vas poslužuju keteringom. Čitajte priče dok ste na plažama Grčkih ostrva, Brazilske Kopakabane ili dok šetate plažama i šumama Zanzibara.
Marko se nada da vam ove priče, putopisi i odlomak inspiracije mogu biti vaš saputnik, prijatelj, vodič ili bar pomoć na putu, ako se osetite usamljeno ili vam treba bar mali predah od realnosti.